|
Š Š
Š
Šu - šu - šu ...
Šuštava šuma
šapuće
šetaču.
Šumi
šumno.
Šareni
šafran
šetačev
šara
šal.
Šetaču
šapuće
Šuštava šuma
Šu - šu - šu...
ANJA JONAK , VII.a
(LiDraNo 2007.)
Znamen života
Šapat zore
doziva more.
Ljulja se sneno,
priča zaljubljeno.
Priča o životu,
opisuje ljepotu.
Oplakuje kamen,
urezuje znamen.
Znamen života.
ANJA JONAK, VII.a
( LiDraNo 2008 )
Govorim i pišem hrvatski
Hrvatska povijest. Od Frankopana i Kačića prema Stanku Vrazu i Ljudevitu Gaju. Je li znate nešto o njima? Znate dovoljno. Ali što mislite da li biste bez hrvatskog jezika uopće znali za njih? Ne biste! Sve što znamo o njima i o cijeloj povijesti saznali smo iz spisa, ploča... ali važno je to da su stari spomenici pisani većinom baš na hrvatskom jeziku!
Hrvatski je naš materinski jezik, službeni jezik Republike Hrvatske. I... možda nije toliko rasprostranjen kao engleski, njemački , francuski ili talijanski, ali n a š je jezik i jezik kojime su govorili n a š i i najdalji preci.
Mogla bih o njemu pisati i pisati... i pisati, ali neću. Pisat ću o tome
kako ga upotrebljavamo i kako se njime služimo.Jednom riječju - nikako!
Evo primjera. Upravo slušam muziku (već sam krivo napisala, išla bi ...
glazba), ali što mislite da slušam Arsena Dedića ili...ili nekog drugog hrvatskog glazbenika ili pjevača. Ne. Ja slušam jednu od stranih grupa, jednu od grupa koje možda i ne razumijem što pjevaju, ali svi to slušaju. Pa zašto ne bih i ja !
Isto tako kao što većina više ne sluša hrvatsku glazbu, većina više i ne zna govoriti hrvatski jezik. Npr. „imam feeling da ...“ ili jučer sam čula tatu kako mi govori da mu trebam iz kuhinje „donjesti“ nešto. A da i ne pričam o onom skraćivanju (koje i ja koristim) ono...fkt od fakat ili nzm od ne znam!!! Zar je to književni hrvatski jezik ?! Nije! I sad ja vas pitam zašto se više uopće ne upotrebljava književni jezik. Zar je tako velika razlika između „imam feeling“ (što je na engleskom) i „osjećam da...“? Da, velika je razlika! Zato što ako ne govoriš na engleskom ili ne pričaš jednu od „spika“ kojima danas mladi govore, a to su najčešće „zašto si piiiip bio kod te piiiip..“. i tako dalje i tako bliže, jednostavno nisi u „trendu“. Hajdemo sada prebrojati koliko sam ja književnih riječi napisala na ovoj jednoj stranici. Sigurno nedovoljno! Po meni – trebali bismo se svi mi sramiti! Ali tko sam ja da o tome pričam jer da sad i kažem- sram vas bilo, pogledajte ovaj sastavak i razmislite... A ja moram misliti i na to da će ga profesorica pogledati. I kada ga dobijem natrag, bit će sigurno crven ili plav pa mogu samo reći: Hajde da čujem sljedećeg! Možda će ipak biti gori od mene!
ELIZABETA BRODIĆ, VII.a
(Dani hrvatskoga jezika)
|