Eseji

   
 


 

 

Početna stranica

Udžbenici za novu školsku godinu

Upisi u prvi razred

O školi

Informacije za roditelje

Školski statut

Novosti

Školski red

Zanimljivosti

HNOS u školi

Linkovi vezani uz srednje škole

Galerija škole

Terenska nastava

Učenički radovi

=> Literarni radovi

=> Eseji

Kontakt

Zabava

Glazba

Nogomet

 


     
 

Književnoumjetnički stil

Književnoumjetnički stil mora imati najmanje dvije višestruko složene rečenice s vezničkim i nevezničkim rečenicama, s više istovrsnih rečeničnih dijelova(nizanje vidnih i zvučnih, opipnih i mirisnih zapažanja). Što se tie riječi u književnoumjetničkom stilu  moraju prevladavati konkretne imenice te apstraktne što znači da se moraju koristiti imenice koje se ne koriste svaki dan, nego osjećajnije. Isto tako uz te imenice moraju stajati ukrasni pridjevi- epiteti da bi još više uljepšali tu imenicu te tako unijeli osjećajnost u tekst. Uz sve „ukrasne“riječi do izražaja moraju doći i izražajna sredstva poput onomatopeje, usporedbe,personifikacije te prenesenost značenja- metafora. Primjer personifikacije imamo i u djelu Ive Andrića: „Aska i vuk“. Onomatopeja najčešće dolazi do izražaja u nekom dječjem romanu ili pak u onim gdje se radnja najviše odvija u prirodi. Metafora je skraćena usporedba u kojoj se jedna riječ zamjenjuje drugom na temelju izvora sličnosti ili stapanja u nekom zajedničkom svojstvu među predmetima koje te riječi označuju ili skraćeno samo pojačana usporedba. Primjer metafore imamo u djelu Stijepa Mijović Kočana: „Cvjetnica“. U književnoumjetničkom stilu razlikujemo tri vrste:proza, poezija i drama.Proza su književna djela čiji je jezik blizak govornom jeziku.Prozni se tekstovi za razliku od poezije koja je pisana u stihovima, mogu prepričati. U prozi postoje jednostavne i složene vrste. U jednostavne se ubrajaju djela koja pripadaju usmenom stvaralaštvu poput mita,legende,bajke,zagonetke, poslovice.

Složene vrste imaju svoja dva osnovna tipa: roman i novelu. Poezija je književno djelo u kojoj postoji samo pjesme. Pjesma je lirski ili kraći epski sastav različita ugođaja, motiva i forme. Odlikuje se skladnim korištenjem jezičnih glasova, ritmom i bogatstvom slika. Postoje dvije podvrste pjesma:epika i lirika. Epika je uz liriku i dramu treći književni rod. Obilježja su objektivnost i opširnost pripovjedanja. Razlikujemo epiku u stihu i epiku u prozi. Ep je opširno pripovjedačko djelo u stihovima koje slavi kakva junaka ili pak znamenit događaj;građu crpi iz povijesti,usmene predaje,legende,pri čemu često čudesno isprepleće s istinitim,legendarno s povijesnim. Epska pjesma je pjesma koja je znatno kraća od epa. Obilježja epike su:epska opširnost, epski deseterac,epski dijalog,stalni epiteti, ponavljane pojedinih dijelova te uobičajeni početci i završetci. Lirika je književni rod gdje najviše do izražaja dolaze osjećaji. Lirska pjesma je književna vrsta pisana u stihovima koja se u antičko doba izvodila uz pratnju instrumenata lira po čemo je i cijeli književni rod  dobio ime. Lirske su pjesme pisane slobodnim i vezanim stihom. One izriču pjesnikov osobni, unutarnji doživljaj i raspoloženje, imaju sažet jezični izraz, osjećajne su, ritmične i slikovite. Prema temi mogu biti pejsažne, rodoljubne,ljubavne,misaone,

duhovne i druge. Pejsažne pjesme opisuju prirodu. U rodoljubnoj pjesmi pjesnik iskazuje ljubav prema svojoj voljenoj domovini. U duhovnoj iznosi vjerska nadahnuća,osjećaja i misli. Pjesnika lirske pjesme nazivamo lirskim subjektom. U književnoumjetničkom stilu rečenice nemaju točno ograničenu dužinu niti složenost, što zanči da svakakve rečenice prevladavaju. Od kratkih do dugačkih, od bezglagolskih do višestruko složenih. Da bismo stvarali književnoumjetnička djela trebamo proširiti svoj rječnik što znači da trebamo imati veliko bogatstvo riječi, prevladavanje konkretnih,slikovitih i metaforičkih riječi. Djelujući u prvom razredu na maštu i osjećaje, književnoumjetnički stil iskorištava slikovite i zvučne izraze, osjećajno obojene izričaje i rečenice. Treći književni rod ili drama je djelo koje je napisano da bi se izvodilo na pozornici. Kod drame glavnu riječ imaju glumci koji cijelu radnju sami izvode. Obilježja drame su:didaskalije, dijalog, monolog te likovi. Kao i u svim ostalim književnim rodovima  drama ima svoje podvrste.

Dvije temeljne vrste su tragedija i komedija. Treća vrsta je drama u užem smislu riječi. Posebna vrsta drame je melodrama u kojoj glazbala, neprekidno ili samo na važnim mjestima, prati govor glumca. Posebnim scenskim djelom smatra se i opera u kojo osim libreta, važnu ulogu imaju glazba,balet i scenografija.

                                                      Miroslav Matijek 8.a

 

 
 

Ovoliko je posjetitelja bilo 7158 visitors (21370 hits) na ovoj stranici.

 

 
Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
This website was created for free with Own-Free-Website.com. Would you also like to have your own website?
Sign up for free